Ponuda tjedna
petak, 24. svibnja 2013.
utorak, 17. travnja 2012.
Crkva svetog Vlaha
Crkva sv. Vlaha
Smještena u srcu Grada, uz najljepšu ulicu na svijetu i žilu kucavicu Dubrovnika - Placu, zbog svoje veličine popularno zvanu Stradun, ponosito se izdiže Crkva sv. Vlaha. Posvećena zaštitniku Dubrovnika, parcu sv. Vlahu, ova crkva postojano stoji vec mnoga stoljeća simbolizirajući opstojnost ovoga bajkovitoga grada. Titular Crkve, sv. Vlaho postao je zaštitnikom Grada-države u davno doba, kada je po legendi 971. god. Dubrovnik obranio od napada mletačkih galija. Crkva je podignuta u baroknom obličju početkom 18. st. na izgorjelim ostacima stare romaničke crkve iz 14. st. Stara crkva je preživjela veliku trešnju iz 1667., ali je na žalost izgorjela 1706. u silovitom požaru koji su na sam blagdan Duhova prouzročile neugašene svijeće, zapalivši njezinu drvenu unutrašnjost i proširivši se i na građevinu. Ostala je očuvana samo sakristija, koja je kasnije bila srušena. Zanimljivo je da je u spomenutom požaru potpuno uništen sav prebogati umjetnički i liturgijski inventar osim srebrnog kipa blaženog Vlaha mučenika (kako piše na ploči u crkvi) izvađenog neoštećena iz pepela. Ova velebna srebrna, pozlaćena skulptura Parca, izrađena u jednoj od onda nadaleko poznatim dubrovačkim zlatarskim radionicama, u prvoj polovici 15. st., i danas resi glavni oltar ove crkve.
Novu baroknu crkvu zidali su spretni domaći graditelji od 1707.-1715. po nacrtima poznatog venecijanskog arhitekta i skulptora Marina Groppelija, koji je izradio i glavni oltar od mramora u njezinoj unutrašnjosti, kao i kip sv. Perra nad vratima sakristije, te Ivana Krstitelja nad ulaznim vratima. Gropellijevi su i kipovi sv. Vlaha, Vjere i Nade nad pročeljem i andela nad portalom. Do danas se u crkvi sačuvalo pravo bogatstvo umjetničkih predmeta koji imaju i liturgijsku funkciju. Crkva ima i dva bočna oltara: i to lijevi Sv. Krih, kao što je bio i u romanickoj crkvi, a desni Sv. Lucije na kome je slika Gospe s djetetom, te sv. Vlahom i Emigdijem, zaštitnikom od potresa, rad domaćeg slikara Josipa Rossija iz 19. st. Ovaj Grad ponikao na trusnom terenu bio je često meta jačim potresima, pa su vjernici i u Parčevoj crkvi postavili još jednog zaštitnika sv. Emigdija, da ih zaštiti od ove nepogode. Najljepši ures jednostavne unutrašnjosti ovog objekta je predivni drveni balatur nad glavnim oltarom. Ograda ovog pjevališta, na kom su i vrijedne orgulje, oslikana je u živom koloritu sa 7 slika sakralne teme od znamenitog dubrovačkog baroknog slikara Perra Matejevića. Motivi na poljima ograde su prikazi svetaca (sv. Cecilija i sv. Vlaho) i andela koji su uz to bogato dekorirani pozlatom. U bočnim dijelovima crkve, od kojih je desna sakristija, izlozene su slike, raspela, srebrno crkveno posude, crkveno ruho, ukrasni predmeti od porculana većinom iz 18. st. Ove umjetnine su nabavljane u doba ponovne izgradnje crkve. Pet relikvija, odnosno moći sv. Vlaha, čuvaju se danas u Moćniku stolne crkve Uznesenja Marijina, umetnute u raskošne srebrne okvire oblika krune, ruku, noge i pokaznice koje potjecu iz 11., 12., 14. i 15. st.
U Parčevoj crkvi nešto je umjetničkog materijala iz 19. i 20. st. što govori o kontinuiranoj brizi župnika sv. Vlaha kao i vjernika da im ova crkva što ljepše izgleda. Tako je u nedavnoj prošlosti uz renesansne kipove svetaca Vlaha i Jerolima, isklesanih od ruku vrsnog bračkog kipara Nikole Lazanića iz 15. st., postavljen kip Parea izraden po uzoru na istu skulpturu velikana hrvatskog modernog kiparstva, Ivana Meštrovica. Poseban ugođaj ovom skladnom interijeru daju dugine boje svjetlosti koja se probija kroz umjetnički izuzetno izveđene vitraje, izrađene od istaknutog domaćeg slikara Iva Dulčića sredinom 20. st. Na zidovima crkve vise brojne slike svetaca naslikanih rukom manje poznatih talijanskih slikara. U desnoj, staroj sakristiji, visi zanimljiva slika na platnu, iz 18. st., na kojoj je prikaz potresa koji rusi kuće, palače i zvonike Dubrovnika te parca Vlaha koji moli milost za svoj Grad. To je dokaz koliko su stanovnici Dubrovnika bili povezani sa svojim zaštitnikom, a to su i danas. Njemu su posvetiti jednu od istaknutih crkava, njegovim su kipom resili sve javne građevine, kule, portale i važne dijelove zidina. Ovaj stari biskup i parac štitio je stoljećima svoj Grad.
Tijekom agresije na Hrvatsku crkva je bila pogođena više puta, pa joj je bilo oštećeno pročelje, stubište s balustradom, portal, vitraji i krov. U žestini najjačih razaranja Grada, 6. prosinca 1991., Dubrovčani su moliti vlasti da se otkrije jedan od kipova sv. Vlaha, koji je bio zaštićen drvom od eventualnog oštećivanja, kako bi usmjerivši svoj pogled prema neprijatelju ponovno pokušao zaštititi Dubrovnik i donijeti mu željeni mir.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)