Povijest Dubrovnika

Dubrovnik

Povijest

Hrvatski naziv grada izveden je od riječi dubrava a romanski naziv Ragusa - Rausa nastao je od imena otočića na kojem je osnovano prvo naselje (Lave, Lausa). Dubrovnik je osnovan vjerojatno u prvoj polovici VII. st. nakon propasti obližnjeg Epidauruma (današnjeg Cavtata) u toku slavensko-avarske provale u Dalmaciju. Nasuprot tom položaju, pod brdom Srđ, razvilo se hrvatsko naselje Dubrovnik, po kojem se tijekom vremena prozvao cijeli grad; prostorna odijeljenost nastaje nasipanjem današnje Place, gdje se razvija jezgra jedinstvenoga grada. Od svog je osnutka pod zaštitom Bizanta (neko vrijeme u njemu je rezidirao bizantski strateg); u vrijeme križarskih ratova dolazi pod suverenitet Venecije (1205.-1358.), a Zadarskim mirom 1358. u sklop ugarsko-hrvatskoga kraljevstva. Stekavši potpunu samoupravu (vezan samo plaćanjem danka kralju i pružanjem pomoći u brodovima), Dubrovnik od tog vremena započinje život slobodne države koja svoj najveći uspon dostiže u XV. i XVI. st. Kriza mediteranskog pomorstva te posebice katastrofalni potres 1667. dovode do teškoga gospodarskog stanja. U takvoj situaciji dočekuje Dubrovnik Napoleonove ratove. Francuzi ulaze u Dubrovnik 1806., maršal Marmont 1808. ukida Dubrovačku Republiku (naziv je u upotrebi od XV. st.). Odredbama Bečkoga kongresa 1815. Dubrovnik je pripao Austriji. U vrijeme samostalnosti Dubrovnika državna je uprava u rukama aristokracije; organi su uprave Veliko i Malo vijeće (od 1238.) i Senat (1253.). Na čelu je države knez koji se bira na mjesec dana. U XIII. st. Dubrovčani su stekli Lastovo, a u XIV. st. Ston, Pelješac i Mljet. U tijeku nekoliko stoljeća Dubrovnik se razvija u najjače gospodarsko središte na istočnoj obali Jadrana, trguje na Istoku i Zapadu, izgrađuje značajnu trgovačku i ratnu flotu (brodogradilišta u Gružu, Lopudu i u Suđurđu na Šipanu; ustanova za osiguranje brodova od druge polovice XIV. st.), održava diplomatske veze s nizom zemalja i gradova. Od 1272. ima Statut, u kojem su, među ostalim, kodificirani urbanistički i higijenski propisi (organiziranje karantene), 1301. uvedena je liječnička služba, 1317. uređena prva ljekarnica. Od 1347. postoji u gradu starački dom, 1377. organiziran je prvi lazaret, 1424. osnovano je Vrhovno zdravstveno vijeće, od 1432. sirotište, 1436. gradi se vodovod. Dubrovnik je istaknuto književno središte od doba renesanse (M. Držić, I. Gundulić); središte domaće slikarske škole XV.-XVI. st.; rodno mjesto učenjaka svjetskoga glasa, među kojima su fizičar Marin Getaldić (1568. -1626.) i Ruđer Bošković (1717.-1787.), ekonomski teoretik Benedikt Kotruljić (1400. -1468.), kompozitori Lukša Sorkočević (1734.-1789.) i Ivan Mane Jarnović (1740. ili 1745.-1804.) i dr. Dubrovnik je bio žarište humanizma i latiniteta na hrvatskoj obali Jadrana. Znanstvenu i kulturnu djelatnost propagirala su u gradu znanstveno-književna društva - akademije: Akademija složnih (druga polovica XVI. st.), Akademija ispraznih (osnovana oko 1690.) i dr. Važnu ulogu u hrvatskoj kulturi Dubrovnik je zadržao do danas.

Slike Dubrovnika

Kevin Spacey napokon stigao na Dubrovnik Film Meeting

Kevin Spacey napokon stigao na Dubrovnik Film Meeting

KEVIN SPACEY je napokon stigao u Dubrovnik na "Dubrovnik Film Meeting" gdje se kao prvi gost smjestio u novootvorenu Vilu Agavu u kojoj je jutro proveo na terasi ispijajući vino s prijateljima. "Dubrovnik Film Meeting" organiziraju Jadranski luksuzni hoteli već treću godinu zaredom u suradnji s najutjecajnijim i najprestižnijim regionalnim filmskim festivalom Sarajevo Film Festival. Nedjeljno poslijepodne rezervirano je za druženje s Goranom Štrokom na njegovoj mega jahti s kojom bi se dvojac trebao provozati do dubrovačkih Elafita, otoka smještenih zapadno od Dubrovnika od kojih su na njihovom planu Šipan, Koločep i Lopud.

Večeras je najpoznatiji hrvatski grad u znaku kultnog filma "Privedite osumnjičene" redatelja Bryana Singera koji će biti prikazan u Hotelu Dubrovnik Palace. Film će se prikazati Spaceyu u čast jer je to film koji je glumcu donio prvog Oscara. Nakon projekcije će uzvanici imati priliku sudjelovati u latino gala partiju na koji su mnogi hrvatski estradnjaci najavili svoj dolazak. Prema dosadašnjim informacijama, Kevin će se u Dubrovniku zadržati dva dana, a nakon projekcije filma i druženja s Goranom Štrokom po otocima, sutra će posjetiti Stradun gdje se očekuje navala obožavatelja.

Kevin u novom filmu glumi psihijatra

Dvostruki oskarovac je uz redatelja i scenarista Charlieja Kaufmana bio glavna zvijezda ovogodišnjeg filmskog festivala u Sarajevu. Kevin Spacey, pristupačan kakav jest, Sarajlijama je priuštio nezaboravnu večer kad ih je pozdravljao, s njima se fotografirao i potpisivao se na male papiriće koje su mu klicajući gurali pod nos. 49-godišnji glumac proslavio se ulogama u filmovima "L.A. Povjerljivo", "Sedam" i "Vrtlog života". Nakon posjeta Sarajevu i Dubrovniku kreće put Amerike gdje nastavlja sa snimanjem novog filma "Shrink" u kojem Spacey tumači ulogu psihijatra koji liječi holivudske zvijezde, a nakon toga će se početi pripremati za ulogu Lexa Luthora u novom filmu o Supermanu "Čovjek od čelika".

L.V.
foto: dubrovniknet.hr

Slike Dubrovnika

Dubrovnik Guide

This is web site which will show you Dubrovnik, the way it really is, the way we see it, the proud citizens. We will give you a joyful tourism insight of the whole region with lots of pictures, destination guides, amazing stories, and the local legends. Be our guest for a while and witness Croatia's most beautiful beaches shaped like providence and countless islands as heavenly as the stars.

You want information on accommodation, apartments, rooms or real estate in Dubrovnik?, You'll find that info here, along with extensive Dubrovnik hotels information and private accommodation info. We provide information and guide for every activity and attraction in the area, of course featuring many pictures. We review beaches and excursions making a true presentation of The King of The Mediterranean. For latest news visit our Forum.

You don't know where is Dubrovnik ? No problem, maybe you heard of Croatia, maybe even Istria or Dalmatia, and if not you'll learn about Croatia and all there is about the warm Mediterranean in Dubrovnik.

If you want to spend your vacation in a beautiful Mediterranean country, then you must come and experience Croatia. Croatia is a small country with lots of beaches and many illustrious wonders of nature. But some wonders, great wonders, are made by men, like Dubrovnik, a magnificent city hundreds of years old. Its walls tall and proud, its forts mighty but peaceful. The whole city a monument, a celebration to one praised human virtue: freedom.

Dubrovnik, Dalmatia and Istria form the coastal part of Croatia featuring more than a thousand islands. Dalmatia and Istria make up to more than 80 % of coastal Croatia and are full of culture and wonderful historical monuments but none of these monuments can compare to Croatia's jewel, Dubrovnik, its tourism oriented region and its old and ancient culture. Apart for rich history and culture, our city is abundant with places for tranquil rest and wild fun, perfect for camping and excursions. Except of ever present sightseeing, you can go and visit marvelous Islands only minutes away from the City, like Lokrum, Mljet or Elaphite islands, and see flourishing life on them, and camping lovers can go camping and discover undreamed virgin landscapes.

^go to top ^

This site will lead you on excursions, boat cruises, adventures and camping events making sure you visit all the interesting places in the region. Our guide will help you to organize your vacation, help choose your accommodation whether you prefer hotels or private accommodation. We'll do much more, we will review places to stay, hotels, private accommodation, apartments and rooms.

And If you like going out to have fun, this site knows all about it. We will help you find your way in Dubrovnik making it an unforgettable night out experience. We will give you tips on night life so you will know where to go out every evening and have great time with lots of fun. Moreover you will find important information on travel and tourism, featuring our tourist survival guide.

So come with us and see this beautiful pearl rightfully named The Pearl of the Adriatic. Come and experience a perfect vacation in our city. You can use this site like your personal travel guide where you'll find all the information you'll ever need. Come to Dubrovnik, guide yourself on this site and 'Experience The Mediterranean as it once was'.

Check our pictures on this site and see beauty. See you in Croatia, Dubrovnik !

Marin Držić (1508. - 1567. )

Marin Držić (1508. - 1567. )

|

1508. Marin Držić, kojeg su kasnije zvali Vidra, rodio se u Dubrovniku u obitelji trgovaca pučana. Piščev otac Marin i majka Ankula, rođena Kotruljević, imali su još pet sinova i šest kćeri; najpoznatiji među njima bio je slikar Vlaho (1503-1567). Držićev stric, Đore, bio je poznati lirski pjesnik, no umro je (1501) prije Marinova rođenja. Nemamo nikakvih pouzdanih podataka o djetinjstvu i školovanju Marina Držića.

1526. Zapisnik nadbiskupske kancelarije od 12. travnja za jednog od dvaju rektora crkve Svih Svetih u Dubrovniku, poznatije kao Domino, potvrđuje „dubrovačkog klerika Marina Držića“. Obitelj Držića (zajedno s jednom granom obitelji Gučetić) imala je nasljedno pravo na korištenje beneficija te crkve, a prije Marina crkvom Svih Svetih i njenim imanjima, baš kao i dobrima opatije Sv. Petra na otoku Koločepu, upravljao je Džorin polubrat Andrija. Marina je nakon dragovoljnog odstupanja strica mu Andrije, za rektora potvrdio vikar dubrovačkog nadbiskupa, Marko de Graziani de Cotignola, simboličnim činom „postavljanja kape“ i „poljupcem mira“, dok ga je u „stvarni, tjelesni i aktualni posjed“ uveo svećenik Andrija Rendulić, uručivši mu, nakon pjevanja himne „Te deum ladamus“ ključ crkve i sliku (palu) s oltara. Dokument nadbiskupske kancelarije u kojem se potanko opisuje to preuzimanje rektorata najstariji je pronađen dokument koji nam daje neposredne obavijesti o Držićevu životu. Iste godine, 15. studenog, Držićev je izbor potvrđen i u papinskoj kuriji u Rimu. 1538. Držićeva obitelj zapada u novčane teškoće: zbog duga od „pet tisuć“ dukata na dražbi su, za 1000 dukata, prodali obiteljsku kuću koja se nalazila negdje blizu Dvora. S tim neprilikama je u vezi najvjerojatnije dokument što su ga sastavili stari trgovac Marin N. Držić i sin mu, klerik, Marin Držić kojim se ovaj potonji „oslobađa“ očeve vlasti, izlazi i formalno iz obiteljskih poslova i osamostaljuje se kao pravno lice. Bio je to jamačno način da Marin spasi svoj dio nasljedstva i obiteljskog imetka općenito. Posljednjeg dana veljače 1538. Vijeće umoljenih Dubrovačke republike jednoglasno je izabralo Držića za orguljaša stolne Sv. Marije, s privremenom plaćom od 100 perpera godišnje. Već 24. kolovoza, međutim, Vijeće odobrava Držiću jednokratnu pomoć od 30 dukata za odlazak na studij u toskanski grad Sienu. Ta potpora mu ipak nije bila dovoljna pa je nekom plemiću odstupio četvrtinu majčina miraza kako bi se domogao potrebnog novca i u listopadu otputovao. U istom mjesecu, a jamačno zbog praktično-pravnih razloga vezanih uz Marinov odlazak na studij, Držići ukidaju emancipaciju najmlađeg brata i ponovno ga, nagodivši se privremeno s vjerovnicima, primaju u obiteljsku zajednicu. Neposredno pred Marinov odlazak u Sienu opatice samostana sv. Andrije su tražile da im isplati dug za dvogodišnje korištenje kuće u kojoj je stanovao negdje iznad crkve Sv. Petra (današnje Umjetničke škole). 1541. Prvu vijest o Držiću u Sieni imamo 12. lipnja te godine kad je Senat glasovanjem odlučio, a Opće vijeće potvrdilo da se Dominus Marinus Raugeus izabere za rektora studentskog doma Casa della Sapienza i za studentskog prorektora sveučilišta. Kako do tada nije stanovao u Domu, Držić je u njega primljen 14. lipnja, a u novu dužnost uveden je 23. lipnja. 30. srpnja Držiću je dodjeljena „rektorska soba“ i „podvostručeni su mu obroci“. Već u kolovozu Držić dolazi u sukob sa Zborom mudrih i starim administratorom Doma; spor oko administratorovih ovlasti kulminirao je 8. studenog kada je Držić na sastanku gradskog Senata bacio rektorsko ruho i pas, zaprijetivši ostavkom, a situacija se još više pogoršala četiri dana poslije kada je Držić, iz nama nepoznatih razloga, iz Doma isključio četiri studenta. Senat je, primirujući sukobe, zaprijetio objema stranama smrtnom kaznom budu li i dalje pravile nered. 1542. Sienska policija vodi istragu o jednoj predstavi u privatnoj kući. U predstavi je sudjelovao i Držić-rektor igrajući ulogu ljubavnika. Sudionci su bili oštro kažnjeni budući su sijela po kućama, poput onoga na kojemu je predstava prikazana, bila zabranjena od španjolske okupatorske vlasti; vlasti su, međutim, bile blage prema Držiću zbog njegova visokog društvenog položaja. 1543. Držića zatječemo na proputovanju kroz Anconu gdje 4. siječnja potpisuje dokument kojim potvrđuje da je, zajedno s Alvizom Sarakovićem, dužan nekom Firentincu, nastanjenom u Anconi, 100 zlatnih jakinskih dukata. 1544. Držićeva braća Vice, Ivo i Niko, svi trgovci, definitivno bankrotiraju. Otac se već prije povukao iz trgovine. 1545. Držić je ponovno u Dubrovniku gdje se vratio ne diplomiravši na sienskom Sveučilištu. Četiri mjeseca zamjenjuje brata Vlaha kao „scribanus“ u uredu vunarskog obrta. U prosincu upoznaje uglednog austijskog grofa Kristofa von Rogendorfa koji je zbog neslaganja s hasburškim dvorom odlučio prijeći Turcima, hineći da ide na hodočašće u Svetu Zemlju. Da bi vidio svijeta, kako je kasnije sam izjavio, Držić stupi u grofovu službu kao komornik („cameriero“), spreman da ga prati na putu u Carigrad. Kako je Rogendorf u međuvremenu izgladio svoje nesporazume s dvorom, umjesto u Tursku, u Držićevoj se pratnji, zaputi u Beč. Na putu su, preko Senja, krenuli na Božić te godine. 1546. Držić ostaje u Beču oko tri mjeseca, te uvjeren „da nije sposoban za tu službu“ napušta Rogendorfa i vraća se, preko Celovca i Venecije, u Dubrovnik. Koncem kolovoza Rogendorf ponovno stže u Dubrovnik odlučan da ovaj put, nakon novih razmirica s dvorom, ode u Carigrad. Ponovno uzima u službu Marina Držića, ovaj put kao tumača. U Carigrad, putujući preko Novog Pazara, stižu koncem rujna. 1547. Početkom siječnja Držić se vraća u Dubrovnik. Na tajnom saslušanju pred dvojicom malovijećnika, održanom 9. siječnja (sačuvanim zapisima s tog saslušanja i dugujemo saznanja o Držićevim vezama s Rogendorfom), Držić je objasnio da se vrati nemogavši podnijeti stalne svađe s mladim Marinom Bučinićem iz grofove pratnje, inače sinom dubrovačkog vlastelina, izdajice i prognanika Miha Bučinića. Vlada je Držića ispitala kako bi doznala nešto više o djelatnosti braće Bučinića, grofa Rogendorfa i Marina Zamanje, prošpanjolski orijentiranog plemića i Držićeva prijatelja koji ga i bijaše preporučio Rogendorfu. 1548. Pomet-družina izvodi prid Dvorom komediju „Pomet“ koji je tekst danas izgubljen. U travnju je, pak, Držića motkom po glavi napao neki Vlaho Kanjica i zato bio osuđen na novčanu globu i tri mjeseca zatvora. 30. kolovoza te godine Marin je još uvijek „clericus“, što doznajemo iz zadužnice u kojoj se tog dana spominje kao vjerovnik Dživa Marina Gundulića. 1549. Prid Dvorom se premijerno izvodi pastirska igra „Tirena“. Suvremenici sugrađani napadaju Držića optužujući ga da je plagirao pjesnika Mavra Vetranovića. Držićevim obranama od objeda odlučno se priključio sam pjesnik dragocjenim dokumentom, „Pjesancom Marinu Držiću u pomoć“. Kada se 30. kolovoza te godine Marin Držić spominje u dokumentima kao dvostruki dužnik (Niku Mažibradiću namiruje dug petogodišnjim ustupanjem prihoda crkve Svih Svetih, te se obvezuje kroz 5 godina isplatiti i onaj stari jakinski dug), ne titulira ga se više kao klerika, nego kao đakona („diaconous“). 1550. Koncem travnja ili početkom svibnja na piru Martolice Hajdinova (Zamanjića) izvodi se „Novela od Stanca“. U svibnju te godine Držić se prvi put spominje kao prezbiter, to jest svećenik. Izgleda da mu te godine u dubokoj starosti umire otac. 1551. U Mlecima se objavljuje jedina za pjesnikova života tiskana knjiga „Pjesni Marina Držića ujedno stavljeni s mnozim druzim lijepim stvarmi“ (nije se očuvao nijedan primjerak, a malo ima primjeraka ponovljenih izdanja iz godine 1607. i 1630). Uz lirske, pretežito ljubavne sastavke, u knjigu su uvrštene „Tirena“, „Novela od Stanca“ i „Pripovijest kako se Venere božica užeže u ljubav ljiepoga Adona u komediju stavljena“. „Venere“ se izvodi o pokladama te godine, u ulici od Crevljara, u kući bogataša Džula Pjorovića gdje se slavio pir Marinova rođaka Vlaha, a iste večeri po drugi se put izvodi i „Tirena“. Tih dana Pomet-družina u Vjećnici prestavljaju komediju „Dundo Maroje“. Držić 16. kolovoza vlastoručno ispisuje i potpisuje priznanicu za neki dug svom prijatelju A. M. Šumičiću. To je, čini se, najstariji autograf nekog našeg pisca. 1552. Umire Marinova majka Anukla. Sinu Vlahu oporučno ostavlja tri četvrtine svog miraza i posjed na Koločepu, dok Marinu ostavlja preostalu četvrtinu miraza, napominjući kako svoj dio ne smije ni „pokloniti ni prodati ni otuđiti“, nego ga poslije njegove smrti trebaju dobiti brat Vlaho i njegova djeca. No već 20. svibnja Marin založi sve svoje imanje bratu Vlahu kako bi isplatio dug od 250 zlatnih dukata. 1553. S mjesečnom plaćom od 5 perpera Držić je 23. ožujka izabran u službu pisara ureda soli u koju su se obično birali siromašniji svećenici; ne zna se koliko je tu ostao ali se zna da je 1556. odbio isto, ponovno, mu ponuđeno, mjesto. Poznato nam je, također, da je te godine od svojih vinograda na Koločepu dobio 30 hektolitra vina. 1554. Na piru Rafa Gučetića družina Garzarija izvodi danas slabo očuvanu komediju „Džuho Krpeta“. Negdje u to razdoblje spadaju, samo u odlomcima očuvani, „Pjerin“, „Mande“(ili „Tripče de Utolče“) i „Arkulin“, Držićeve komedije za koje ne znamo točno gdje su se ni kojim kronološkim redom izvodile. U lipnju te godine Marin tuži kurira Ivana Dračevicu zbog vrijeđanja na javnom mjestu. 1555. Njarnjasi na piru Saba Gajčina izvode „Skupa“. 1556. Na piru vlastelina Vlaha Sorkočevića izvodi se pastirska komedija „Grižula“. 1557. Držić je negdje u Dalmaciju (na Hvaru ili Zadru) gost hvarskog vlastelina Mikše Pelegrinovića. 1558. Vlasti se protive izvođenju „Hekube“, Držićeve adaptacije Dolceove preradbe istoimene Euripidove tragedije; prvi je put zabranjuju 9. ožujka a potom i 21. svibnja s objašnjenjem da je „takvo vrijeme da ne podnosi uznemiravanja“. 1559. Družina od Bidzara konačno prikazuje „Hekubu“; to je zadnji precizno utvrđen podatak o izvođenju Držićevih djela za njegova života. Držić i te godine ima problem s dugovanjima, pa ustupa Ivu Nalješkovići dvogodišnje prihode zemalja svoga „beneficija“ na Koločepu i zemalja na Šipanu. 1561. U listopadu se Marin izdvaja iz svih poslovnih veza s bratom Vlahom. 1562. U prosincu te godine Marin se nalazi u Veneciji gdje će dobiti mjesto kapelana mletačkog nadbiskupa. 1563. Ponovno je, na kratko, u Dubrovniku, gdje u rujnu daje izjavu u vezi s parnicom oko testamenta bogatog dubrovačkog trgovca Paška Primovića u čiju je kuću u Veneciji Držić često zalazio. 1566. Koncem travnja ili početkom svibnja Držić dolazi u Firencu i piše pet pisama toskanskom vladaru Cosimu Mediciju u kojima ga poziva da mu političko-diplomatskim, personalno-vojnim i novčanim sredstvima pomogne srušiti aristokratski režim Dubrovačke republike. Zamisao praktične provedbe revolucuionarnog plana Držić je između 2. srpnja i 18. kolovoza izložio u dopisima pisanim vlastoručno na talijanskom jeziku. Odgovora nije dobio pa u petom pismu odustaje od svog plana, najavljujući kako će otputovati prema Dubrovniku, prikazujući tamošnjim vlastima kako je u Firenci „ostao četiri mjeseca radi zabave“. 1567. Prema podacima koje godine 1603. navodi njegov potomak Jere Držić u obiteljskoj geanologiji, Marin je umro 2. svibnja 1567., a pokopan je u crkvi Sv. Ivana i Pavla (Zanipolo); njegov se grob međutim, nije pronašao, a nema ni knjiga umrlih niti drugih dokumenata koji bi nam to potvrdili. Pjesme „u priminutje Marina Držića“ pišu Mavro Vetranović, Antun Sasin, Miho Monaldić i Sabo Bobaljević. (Kronologiju sastavio Hrvoje Ivanković prema radovima F. Čale, P. Kolendića, L. Košute, M. Pantića, M. Rešetara i J. Tadića)

Nagrade "Orlando" redatelju Reneu Medvešeku i glazbenici Martini Filjak

Nagrade "Orlando" redatelju Reneu Medvešeku i glazbenici Martini Filjak

|

Nagrade HRT-a za najznačajnija dostignuća u dramskom i glazbenom programu 59. dubrovačkih ljetnih igara „Orlando“, uručene su danas 25. kolovoza u vrtu HR Radio Dubrovnika redatelju Reneu Medvešeku i mladoj pijanistici Martini Filjak.

Nakon što je odgledao sve predstave dramskog programa 59. dubrovačkih ljetnih igara Ocjenjivački sud Nagrade Orlando u sastavu: Željka Turčinović - predsjednica, te Hrvoje Ivanković i Davor Mojaš – članovi, jednoglasno je odlučio dodijeliti Nagradu Orlando za najbolje umjetničko ostvarenje u Dramskom programu 59. dubrovačkih ljetnih igara Reneu Medvešeku za režiju i dramaturgiju predstave Glasi iz planina, nastale u koprodukciji Dubrovačkih ljetnih igara i Zagrebačkog kazališta mladih, te u suradnji s Akademijom dramske umjetnosti iz Zagreba, a premijerno izvedenoj na Boškovićevoj poljani, 27. srpnja 2008. - Za dosege u glazbenom dijelu programa 59. Dubrovačkih ljetnih igara ocijenjivački žiri u sastavu Đurđa Otržan, predsjednica, Ileana Grazio i Mario Polzer, članovi, jednoglasno je dodijelio nagradu Martini Filjak za najvrijedniji umjetnički doseg ostvaren na glasovirskom recitalu, održanom u Atriju kneževa dvora, 9. kolovoza 2008. godine. Čestitamo nagrađenim umjetnicima na njihovim dostignućima i želimo im puno uspješnosti u budućim sličnim ostvarenjima.

Spuštena zastava Libertas – zatvorene 59. Igre

Spuštena zastava Libertas – zatvorene 59. Igre

|

25. kolovoza u ponoć svečanom manifestacijom Zatvaranja spuštena je zastava Libertas te su tim okončane i ovogodišnje, 59. Dubrovačke ljetne igre.

Istog dana odigran je posljednji ovosezonski „Skup“ Marina Držića u režiji Ivice Kunčevića koji je požnjeo najbolje kritike publike i struke, također na tvrđavi Revelin održan je završni koncert, ujedno svjetska premijera projekta „The Cinema and Comedy“ Kremerate Baltice koji potpisuje ingeniozni violinist Gidon Kremer. Iza nas je dugo kulturno ljeto pod velom 500. obljetnice rođenja dubrovačkog komediografa u kojem su nas uveseljavali i mamili uzdahe svojim izvedbama gotovo 2 000 umjetnika i to na šesnaest gradskih lokacija.

Dubrovnik

Gradska naselja

Grad Dubrovnik sastoji se od 32 naselja, to su: Bosanka, Brsečine, Čajkovica, Čajkovići, Donje Obuljeno, Dubravica, Dubrovnik, Gornje Obuljeno, Gromača, Kliševo, Knežica, Koločep, Komolac, Lopud, Lozica, Ljubač, Mokošica, Mravinjac, Mrčevo, Nova Mokošica, Orašac, Osojnik, Petrovo Selo, Pobrežje, Prijevor, Rožat, Suđurađ, Sustjepan, Šipanska Luka, Šumet, Trsteno i Zaton.

Povijest

Početci i širenje

Postoji nekoliko teorija o osnutku Dubrovnika (lat. Ragusa), a općeprihvaćena je ona da je Grad osnovan u 7. st., kad su se Latini iz grada Epidaura (južnije od Dubrovnika, na istom je položaju današnji Cavtat) sklonili pred navalom Avara i Slavena na hrid Laus, što znači stijena (Laus --> Lausium --> Rausium --> Ragusium --> Ragusa). Kasnije su ti isti Slaveni izgradili naselje na južnim padinama brda Srđ, na kopnu preko puta hridi i nazvali su ga Dubrava, što znači šuma duba (hrasta). Tijekom vremena su se naselja sve više povezivala da bi se potpuno spojila u 11. st., nasuvši uski kanal što ih je dijelio (današnja ulica Placa tj. Stradun), a u 12. st. i 13. st. zaštitivši se potpuno obrambenim zidinama (dub. miri). Prema drugim teorijama i antičkim natpisima Dubrovnik je možda osnovan i prije 3. st., kao malo naselje na otočiću Laus.

Dubrovnik je u početku bio u sastavu Dalmatinskog temata i priznaje vlast Bizanta. Prvi se puta u ispravama spominje 850. g. Oko 992. g. spalio ga je car Samuilo. Krajem 10. st. osniva se dubrovačka nadbiskupija i metropolija. Tada postaje crkveno neovisan od Splita. Od 1205. g. Mletačka Republika, koristeći križarski pohod, vlada Dubrovnikom, što traje do 1358. g. U vrijeme mletačke vlasti Dubrovčani dižu tri bune, ali se nisu mogli osloboditi mletačkog gospodstva.

Iako je priznavao mletačku vlast, Dubrovnik je uspio sačuvati autonomiju jer je birao Malo i Veliko vijeće, Senat, te ostale organe gradske samouprave. Komuna je 1272. g. dobila statut. U Dubrovniku se vrlo rano razvija trgovina, posebno sa zaleđem i to ponajprije s Bosnom u doba Kulina bana.

Stanovništvo se dijeli na bogatu vlastelu - patricije (Nobiles cives), gradski puk - pučane, obično na poslovima trgovaca i kapetana, kao i pisara, i kmetove, seljake koji rade za vlastelu - obrađuju zemlju. Patriciji se pokušavaju zatvoriti unutar sebe, no posljedica toga je odumiranje vlastelinskih porodica. Morali su popustiti te sklapati brakove s pučanstvom.

U vrijeme uspona Raške uspješno se branio od njenih napadaja. U 13. st. vlast Dubrovnika raste na šire gradsko područje i susjedne teritorije. Tako se Lastovo dobrovoljno priključuje Dubrovniku, a od 1333. g. u sastavu Dubrovačke Republike je i Stonski rat tj. Pelješac sa Stonom. Car Dušan (srpski car) je prepustio Dubrovniku kontrolu nad stonskim rtom (Pelješcem) uz naknadu od 500 perpera, plaćanje poreza. 1345. g. i Mljet ulazi u sastav Republike.

Ston je imao veliko strateško značenje za Dubrovnik jer je tako mogao kontrolirati plovidbu oko ušća Neretve i u Mljetskom kanalu. Prostor od Stona do Zatona Dubrovnik je osigurao kada je početkom 15. st. od Bosne kupio Konavle (istočni dio s gradom Soko 24. 6.1419. te zapadni dio s Cavtatom i Obodom 31. 12.1426.). Tada su utvrđene granice Republike koju od kraja 15. st. priznaju svi dubrovački susjedi.

Dubrovnik je potpisao brojne međunarodne ugovore s talijanskim gradovima (posebno s Pisom) i ostalim susjedima u zaleđu (Bosna, Srbija), većinom osiguravajući prevlast i povlašten položaj dubrovačkih trgovaca.

Zadarskim mirom 1358. g. Mletačka Republika se odrekla svih posjeda na istočnoj obali Jadrana u korist Hrvatsko-Ugarske Kraljevine. Dubrovnik je, u uspješnom diplomatskom potezu, prihvatio simboličnu vrhovnu vlast kralja (Ludovika I.), koja nije Hrvatsko-Ugarskoj davala doslovno nikakav utjecaj nad komunom i plaćao danak od 500 dukata, čime se osigurao i od nasrtaja Venecije.

Od tog vremena Dubrovnik sve više izgrađuje svoju samostalnost i neovisnost. Kneza biraju sami Dubrovčani, a nakon smrti Ludovika I. 1380. g. razvija se u samostalnu i priznatu Republiku.

Procvat Dubrovačke Republike

Dubrovačka Republika je bila patricijska aristokratska republika u kojoj je vlast imala vlastela sakupljena u Velikom vijeću (parlament). Veliko vijeće je biralo gradsko činovništvo - Vijeće umoljenih (Senat) koje se brinulo za vanjske poslove, te Malo vijeće (izvršna vlast). Knez se birao na 1 mjesec kako bi se spriječila ikakva korupcija. Dubrovnik nije imao stalnu vojsku, već samo redare i stražu, a ako je bilo potrebno, uzimao je plaćenike. U 15. st. imao je oko 40.000 stanovnika, što ga je činilo jednim od većih gradova u Europi (London oko 50000, Firenca preko 100000)

Dubrovačka Republika doživljava svoj procvat u 16. st., kada Dubrovčani uspješno uspostavljaju trgovačke veze s Turcima (iako im plaćaju danak, zadržavaju slobodu, neovisnost i povlastice slobodne trgovine na cijelom području Osmanskog Carstva. Dubrovčani su već od ranije imali svoja uporišta na Balkanu i uspješno razvijaju trgovinu s Turskom, ali i Italijom i Španjolskom.

U bugarskom glavnom gradu Sofiji, postojala je Crkva sv. Marije i sv. Vlaha, koju je puk nazivao "Dubrovačka crkva", i koja je dugo vremena bila jedino mjesto u Osmanskom Carstvu u kojem je kršćanima bilo dopušteno služenje misa.

Trguje se rudarskim, poljodjelskim i stočarskim proizvodima, manufakturnom robom, solju i dr. U 16. st. Dubrovnik je imao jaku mornaricu (oko 180 brodova), po jačini i veličini treću u svijetu. Dubrovački su brodovi prevozili robu stranih trgovaca, plovili obalama Sredozemnog mora i stizali sve do Engleske, a postoji i dokazani slučaj da je dubrovačka karaka došla do obale Sjeverne Amerike, gdje su se pomorci pomiješali s lokalnim stanovništvom (Indijancima). Također je poznata dubrovačka kolonija u mjestu Goa i Gvendolin u Indiji, gdje još postoji Crkva sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovačke Republike i Dubrovčana i poneki potomci dubrovačkih trgovaca.

Temelj gospodarstva Dubrovnika činila je posrednička trgovina i pomorstvo, ali i obrt i veleobrt. U 15. st. organiziraju se prve radionice za proizvodnju sukna, stakla i sapuna. U to vrijeme Dubrovnik je imao i prosvjetne, socijalne, komunalne i gospodarske ustanove. U 16. st. zahvaljujući trgovini i pomorstvu, u Dubrovniku se akumuliraju znatna financijska sredstva. Utemeljuju se jača trgovačka i pomorska poduzeća, ali se i produbljuju socijalne razlike između pučana, pa se bogatiji izjednačuju s vlastelom. Dubrovnik se izgrađuje prihodima od obrta i trgovine.

U Dubrovniku je najviše poštovana bila sloboda. Imao je svoju zastavu (s likom zaštitnika sv. Vlaha i drugu sa slovima "LIBERTAS - lat. Sloboda"), grb i vojsku. Uspostavio je razgranatu mrežu diplomatskih i trgovačkih predstavništava u mnogim europskim zemljama. Njihove interese na dvorovima europskih vladara zastupaju njihovi poklisari, dok konzulati štite interese dubrovačkih pomoraca.

Važan zaštitnik dubrovačke slobode bila je Španjolska, a najveći neprijatelj njegovoj neovisnosti i slobodi Venecija. U drugoj polovici 16. st. opada moć Dubrovnika. Uzroci su u velikim zemljopisnim otkrićima i revoluciji cijena koja obezvrjeđuje novac. Dubrovački bankari manje ulažu u brodarstvo i obrt, jer nedostaje kapitala, a konkurencija francuskih, engleskih i nizozemskih pomoraca je sve veća.

U Dubrovniku se između 1627. i 1701. godine kovao Artiluk, srebreni novac.

Opadanje

Godine 1667. Dubrovnik je gotovo uništio snažan potres u kojem je stradao velik broj Dubrovčana, dok je mnogo zgrada porušeno.

Potres 1667. nije bio jedini događaj koji je uzrokovao opadanje moći Dubrovačke Republike, naime otkrićem Amerike trgovački su se putevi premjestili na Atlantik, izgradnja splitske skele od strane Mlečana te činjenica da više nisu imali monopol na trgovinu s Turcima jedni su od glavnih uzročnika. Potres, a nedugo zatim i požar, samo su kruna svih nedaća koje su u to doba zadesile Dubrovnik.

Stradun

Nakon višestoljetnog uspješnog balansiranja između dviju velesila u svom okružju - Mletačke Republike i Otomanskog Carstva, opća europska ofenziva na Turke (poraz pod Bečom 1683., kod Mohača 1687.) odrazila se i na Dubrovnik, jer su Mlečani iskoristili slabost Turaka i uzimanjem trebinjskog kotara posve odrezali Dubrovnik od Turskog Carstva i doveli ga u vrlo tešku situaciju. Međutim, mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. morala se Mletačka Republika povući iz Popova polja i vratiti ga Turcima, a tom je prilikom provedeno prvo sustavno razgraničenje Turske i Venecije u Dalmaciji. Dubrovčani su se još jednom, ponajprije vještom diplomacijom, oslobodili opasnosti da ih Mletačka Republika okruži i odvoji od zaleđa.

Mirom u Požarevcu 1718. Dubrovčani su napravili koridor između Neuma i Kleka, koji je ostao Turcima. Tako su se Dubrovčani i fizički odvojili od mletačkih posjeda u Dalmaciji. Tijekom ratovanja s Turcima (1683-1699.) Dubrovčani su se odlučili ponovno prihvatiti simboličnu vrhovnu vlast ugarsko-hrvatske krune i obnavljaju ugovor iz 1358. g. U 18. st. ponovno jača dubrovačko gospodarstvo i Dubrovnik izgrađuje jaku mornaricu. Orijentaciju velikih europskih pomorskih sila na Atlantik Dubrovnik koristi za tranzit na Sredozemnom moru, ali su njegovi brodovi plovili i preko Atlantika do Amerike.

U 18. st. Dubrovnik ima više od 85 konzulata. Najjači gospodarski činitelj bilo je građanstvo, jer se vlastela nakon potresa 1667. g. prorijedila.

Nestanak Dubrovačke Republike

Početkom 19. st. na sceni Europe pojavljuje se Napoleon, što bitno utječe i na povijest Dubrovnika. 26. 5. 1806. u Dubrovnik ulazi vojska francuskog generala Lauristona, koja okupira Grad, a 31. 1. 1808. maršal Auguste Frederic Louis Viesse de Marmont ukida Dubrovačku Republiku, unatoč protivljenju vlasti Republike. Nakon propasti Napoleona, na Bečkom kongresu 1815. dubrovački diplomati pokušavaju obnoviti Republiku, no ne uspijevaju zbog austrijskih težnji za širenjem teritorija. Pod vodstvom Điva Natalija Dubrovčani dižu bunu 1813. i oslobađaju se strane vlasti, ali za nekoliko mjeseci austrijska vojska ulazi u Grad i prekida pobunu.

Novija povijest

Kad je 1815. službeno prestala postojati Dubrovačka Republika, njezin je teritorij pripojen Dalmaciji, kojoj je kulturno i povijesno oduvijek pripadao. Ona je zajedno s Hrvatskom i Slavonijom činila Trojednu kraljevinu Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, koja je do 1918. bila u sastavu Habsburške Monarhije, odnosno Austro-Ugarske.

Nakon Prvog svjetskog rata, raspadom Habsburške Monarhije, Dubrovnik, zajedno sa cijelom Hrvatskom, biva dijelom Države Slovenaca, Hrvata i Srba, koja 1. prosinca 1918. postaje Kraljevina SHS, te 1929., konačno Kraljevina Jugoslavija. Podjelom te zemlje na 33 oblasti, Vidovdanskim ustavom 1921., osniva se 1923. dubrovačka oblast. Ona proglašenjem diktature postaje dijelom Zetske banovine, sa sjedištem u Cetinju. Konačno, 1939., stvara se posebna Banovina Hrvatska, čiji su dijelovi i Dubrovnik i okolica.

Godine 1941., proglašenjem Nezavisne Države Hrvatske, njezinim dijelom postaje Dubrovnik. On je bio sjedište župe Dubrave. Većina Dubrovčana diže ustanak protiv fašističke NDH, te se pridružuje ilegalnom antifašističkom pokretu kojeg su vodili Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije. U Dubrovniku je bio prisutan fašistički teror.

Završetkom rata i osnivanjem komunističke Demokratske Federativne Jugoslavije, Dubrovnik ulazi u njen sastav, te postaje dijelom Narodne/Socijalističke Republike Hrvatske.

U srednjoj i istočnoj Europi počinje slabiti sovjetski politički i društveni sustav. Tada u Hrvatskoj počinje djelovati organizirani pokret kojemu je bio cilj slobodna demokratska Hrvatska, koju više nitko ne će gospodarski izrabljivati ni nacionalno ugnjetavati.

Godine 1990. održani su višestranački izbori, kojom je srušen komunizam u Hrvatskoj. Najviše je glasova dobila Hrvatska demokratska zajednica, pod vodstvom Franje Tuđmana. Iz Dubrovnika su u Hrvatski sabor izabrani jedan nezavisni kandidat i trojica zastupnika s liste HDZ-a. 1991. održan je referendum na kojem se većina Dubrovčana opredijelila za neovisnu Hrvatsku.

Istovremeno je proveden i popis stanovništva, po kojem u dubrovačkoj općini živi 70 602 stanovnika, od toga 58 300 Hrvata, 4 735 Srba, te Muslimani i druge nacionalnosti. Znajući za skori rat, većina Srba seli u Republiku Srpsku i Crnu Goru.

1. listopada 1991., pripadnici JNA iz Trebinja, te crnogorski dobrovoljci - počinju oružani napad na Dubrovnik, s ciljem stvaranja velike Srbije. Grad je svakodnevno bombardiran, a najžešće je bilo 6. prosinca 1991.

Od granata je nepovratno stradao križ na Srđu. Isto tako, oštećena je Onofrijeva česma, franjevački i dominikanski samostan, crkva sv. Vlaha i druga svetišta, Arhiv, hoteli, električnme instalacije i brojne druge zgrade.

Međutim, vrlo brzo je došla pomoć UNESCO-a, te je grad savršeno obnovljen.

Administracija i politika

Gradonačelnica Grada Dubrovnika Dubravka Šuica

Festa Sv. Vlaha

Sveti Vlaho i Dubrovnik

Zemljopisni položaj

42°38'26" N - 18°06'35" E

Dubrovnik se nalazi na južnom Jadranu. Grad se razvio na istočnoj obali Jadranskog mora, gdje prestaje niz jadranskih otoka i počinje otvoreno more. Leži na južnim padinama i u podnožju brda Srđ. Šire dubrovačko područje obuhvaća uski primorski pojas dug oko 250 km, koji se proteže od Kleka na zapadu do Sutorine i rta Prevlaka na istoku.

Ekonomija

Demografija

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine grad Dubrovnik ima 43.770 stanovnika, 88,39% su Hrvati.

Sport

Dubrovnik je poznat kao „vaterpolski” grad.

Vaterpolo:

• "VK Jug": vaterpolo klub, 5 puta prvaci Hrvatske, 21 naslov prvaka bivše države te tri puta europski prvaci
• "ŽVK Jug"
• "VK Dubrovnik"
• "Dubrovački veterani"

Nogomet:

• NK GOŠK Dubrovnik:nogometni klub

Šah:

• Šahovski klub Dubrovnik, osnovan 1933. godine

Boćanje:

• "Signalizacija", " Strijelac", "Gromača", "Dubank"

Ragbi:

• ragbi klub "Dubrovnik"

Košarka: "KK Dubrovnik", "ŽKK PGM Ragusa"

Rukomet: "RK Dubrovnik"

Odbojka: "OK Dubrovnik", "Ženski odbojkaški klub Nova Mokošica"

Plivanje: "Plivački klub Jug"

Divlja liga: prvenstvo dubrovačkih kupališta u vaterpolu: Pobjednik 2008. Solitudo

Konzulati u Dubrovniku

• Danska
• Nizozemska
• Austrija
• Ujedinjeno Kraljevstvo (Velika Britanija)

Kultura

• Dubrovački muzeji

Festivali

Dubrovačke ljetne igre

• Dubrovačke ljetne igre

Glazbeni festival "Julian Rachlin i prijatelji"

Julian Rachlin i prijatelji je festival komorne glazbe koji se od 2000. godine tradicionalno, krajem ljeta odvija na pozornici u atriju Kneževog dvora. Na festivalu uz utemeljitelja festivala, poznatog violinista i violista Juliana Rachlina nastupaju brojni poznati svjetski glazbenici.

Filmski festival Libertas

Libertas Film Festival započeo je 2005. s idejom da se festivalska kulturna ponuda Dubrovnika proširi i filmskom. Festival se odvija tijekom ljeta, a na reportoaru se prikazuju igrani i dokumentarni filmovi nezavisnih produkcija posvećeni promociji slobode iz zemalja diljem svijeta. U natjecateljskom dijelu izabrani filmovi bore se za nagradu Dubravka koju dodjeljuje stručni žiri u kategorijama najbolji igrani film, najbolji dokumentarni film i najbolji kratki film. Film najbolje ocijenjen od strane publike dobiva posebnu nagradu publike.

Projekcije se održavaju u dubrovačkom kinu Sloboda, gradskom kazalištu Marin Držić, obnovljenom ljetnom kinu Jadran unutar dubrovačkih gradskih zidina i ljetnom kinu na krovu tvrđave Revelin.
Službena web stranica festivala

Dubrovački međunarodni filmski festival

Dubrovnik International Film Festival (DIFF) je međunarodni filmski festival koji se u Dubrovniku održava od 2003. godine. Projekt je započet kao inicijativa međunarodne organizacije Dubrovnik Film Institut. Festival je natjecateljskog karaktera. Stručni žiri dodjeljuje nagrade DIFF-a u kategoriji igranog, dokumentarnog i kratkog filma. Osim tih nagrada dodjeljuju se i nagrada publike za najbolji film festivala, nagrada Libertas za životno djelo i nagrada Argosy za izvanredan pojedinačni doprinos u području filmskog stvaralaštva.
Službena web stranica festivala

Karantena

Festival suvremenih scenskih umjetnosti Karantena iniciran je 1997. od strane Art radionice Lazareti, dubrovačke udruge koja u svojim kontinuiranim programima želi stvoriti kulturni centar u kojem bi se posjetioci mogli upoznati sa suvremenim umjetničkim izričajem. Festival donosi različita oblike suvremenog alternativnog umjetničkog izražavanja od raznovrsnih performansa, multimedijalnih instalacija te suvremenih plesnih, glazbenih i scenskih radova. Festival od svog početka ima međunarodni karakter te pored domaćih umjetnika na njemu sudjeluju i brojni gosti iz inozemstva.

Kazalište Marin Držić

Dubrovnik je u svojoj povijesti imao bogatu kazališnu tradiciju, brojne pisce, glumce i pozornice. Gradsko kazalište Marin Držić s vlastitim umjetničkim ansamblom osnovano je krajem 2. svjetskog rata. Na svom repertoaru teži uprizorenju djela starih dubrovačkih i drugih zavičajno, tematsko i jezično bliskih autora, uz povremene odmake u smjeru suvremenijih tema. Kazalište povremeno svoja djela prikazuje u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara te gostovanja u drugim gradovima.

Dubrovački simfonijski orkestar

Dubrovački simfonijski orkestar

Crkve u Starom Gradu

• Katedrala
• Crkva sv. Vlaha
• Crkva Male braće
• Franjevački samostan
• Dominikanski samostan
• Isusovačka crkva
• Crkva sv. Josipa
• Crkva sv. Nikole
• Sinagoga
• Srpska pravoslavna crkva

Mladi

• Udruga hrvatske mladeži Hrvatski Front
• Udurga mladih Orlando

Obrazovanje

Osnovne škole

• OŠ MARINA GETALDIĆA
• OŠ LAPAD
• PŠ Montovjerna
• OŠ MARINA DRŽIĆA
• OŠ IVAN GUNDULIĆ
• OŠ Mokošica
• Umjetnička škola Luke Sorkočevića

Srednje škole

• Obrtnička škola Dubrovnik
• Klasična gimnazija Ruđera Boškovića Dubrovnik
• Ekonomska i trgovačka škola Dubrovnik
• Gimnazija Dubrovnik
• Medicinska škola Dubrovnik
• Pomorsko-tehnička škola Dubrovnik
• Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik
• Umjetnička škola luke Sorkočevića Dubrovnik

Sveučilište u Dubrovniku

Detaljniji članak o ovoj temi: Sveučilište u Dubrovniku

Povijest visokog obrazovanja u Dubrovniku je duga i započinje 1624. godine kada su Jezuiti osnovali Collegium Rhagusinum. Senat Dubrovačke Republike 1654 proglasuje ga javnim visokim učilištem na kojemu se izučavala umjetnost i prirodne znanosti. Na tom učilištu obrazovali su se mnogi Dubrovčani tog vremena, među njima i Rugjer Jodzo Bošković, najpoznatiji dubrovački znanstvenik onog vremena koji je obrazovanje poslije nastavio na poznatom Collegium Romanum u Rimu.

U moderno doba, visoko obrazovanje u Dubrovniku počinje s Višom pomorskom školom, Fakultetom za vanjsku trgovinu i turizam i Pomorskim fakultetom. Do osnivanja dubrovačkog Veleučilišta i Sveučilišta visokoobrazovne institucije bile su u sklopu Sveučilišta u Splitu.

1994. godine Sabor Republike Hrvatske donio je novi Zakon o visokim učilištima u kojem se razdvajaju dva smjera u visokom obrazovanju: znanstveni (sveučilišni) odvaja se od stručnog (veleučilišnog). U Dubrovniku se 1996. osniva stručni veleučilišni studij. Nakon što su stvoreni uvjeti za osnivanje sveučilišta, 16. prosinca 2003. osnovano je Sveučilište u Dubrovniku. Danas sveučilište ima veći broj dodiplomskih i poslijediplomskih studija.

ACMT

American College of Management and Technology (ACMT) je visoko obrazovna institucija osnovana međunarodnom suradnjom američkog sveučilišta Rochester Institute of Technology, ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i veleučilišta u Dubrovniku. Institucija je osnovana 1997. godine i to je jedina obrazovna institucija u Republici hrvatskoj koja nudi završenim studentima diplome koje su ravnopravno priznate u SADu i Hrvatskoj.

Poznati Dubrovčani i Dubrovkinje

• Đivo Frana Gundulić, pjesnik
• Đivo Siskov Gundulić, pjesnik,
• Milo Hrnić, pjevač popularne glazbe
• Mario Kopić, filozof i publicist
• Marin Držić, pisac
• Džore Držić, pjesnik
• Mavro Vetranić, pisac
• Junije Palmotić pjesnik i dramatičar
• Ivo Vojnović, pisac
• Ignjat Đurđević, pisac
• Joakim Stulli (Stulić), hrvatski leksikograf
• Marin Getaldić, znanstvenik
• Ruđer Jodzo (Josip) Bošković, znanstvenik
• Đivo Vučić Bunić, pjesnik
• Frano Supilo, političar
• Šiško Menčetić, pjesnik
• Milan Milišić,književnik i prevoditelj
• Eduard Miloslavić, liječnik i znanstvenik
• Miho Klaić, hrv. preporodni političar
• Andro Knego, košarkaš
• Mario Bonić, nogometaš
• Veselin Đuho, vaterpolist, osvajač olimpijskih medalja
• Goran Sukno, vaterpolist, osvajač olimpijskih medalja
• Božo Vuletić, vaterpolist, osvajač olimpijskih medalja
• Luko Paljetak, književnik akademik
• Vlaho Paljetak, pjesnik, šansonijer i skladatelj
• Đelo Jusić, skladatelj i dirigent
• Ibrica Jusić, kantautor
• Petar Kriste, političar
• Josip Ivanović, kipar
• Tereza Kesovija, pjevačica
• Slaven Tolj, umjetnik
• Sanja Jovanović, plivačica
• Mihovil Španja, plivač

Gradovi pobratimi/prijatelji/suradnici

• Bad Homburg (Njemačka), od 2002.
• Helsingborg (Švedska), od 1998.
• Graz (Austrija), od 1994.
• Vukovar (Hrvatska), od 1993.
• Ravenna (Italija), od 1969.
• Ragusa (Italija), od 2000.
• Monterey (Kalifornija, SAD), od 2007.
• Sarajevo (Bosna i Hercegovina), od 2006.

Literatura

• Dubrovački statut iz 1272.g., Državni Arhiv u Dubrovniku, 2002.
• Vinko Foretić: Povijest Dubrovnika do 1808., NZMH, Zagreb 1980.
• Vesna Čučić: Posljednja kriza Dubrovačke republike, MH Dubrovnik, 2003, Zagreb-Dubrovnik
• Josip Bersa: Dubrovačke slike i prilike, MH Dubrovnik, Dubrovnik 2002. (drugo izdanje)
• Dubrovačka država u međunarodnoj zajednici – Ilija mitić, Matica Hrvatska, Zagreb 1988.
• Dubrovačka diplomacija u Istambulu – Vesna Mijović, HAZU/Zavod za povjesne znanosti u Dubrovniku, Zagreb-Dubrovnik, 2003.
• Marko Margaritoni: Sveti Vlaho - Povjestice i legende, KS, Dubrovnik-Zagreb 1998.
• Vinko Foretić: Studije i rasprave iz hrvatske povijesti, KK Split, 2001. Split
• Nenad Vekarić: Stanovništvo Konavala, I.-II., 1998, Zagreb-Dubrovnik

Poveznice

• Dubrovački tramvaj

Vanjske poveznice

• Službene stranice grada Dubrovnika
• Dubrovačka biskupija
• Dubrovnik portal
• Publikacija "Dubrovnik: rat za mir" o opsadi Dubrovnika 1991. godine u izdanju Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji

Dubrovnik

j

Svjetska baština u Hrvatskoj

Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku • Dubrovnik • Biskupska zgrada Eufrazijeve bazilike, Poreč • Plitvička jezera • Split s Dioklecijanovom palačom • Trogir • Starigradsko polje na Hvaru

Gradovi i općine Dubrovačko-neretvanske županije

Gradovi Dubrovnik | Korčula | Metković | Opuzen | Ploče Općine Blato | Dubrovačko primorje | Janjina | Konavle | Kula Norinska | Lastovo | Lumbarda | Mljet | Orebić | Pojezerje | Slivno | Smokvica | Ston | Trpanj | Vela Luka | Zažablje | Župa