Povijest Dubrovnika

Dubrovnik

Povijest

Hrvatski naziv grada izveden je od riječi dubrava a romanski naziv Ragusa - Rausa nastao je od imena otočića na kojem je osnovano prvo naselje (Lave, Lausa). Dubrovnik je osnovan vjerojatno u prvoj polovici VII. st. nakon propasti obližnjeg Epidauruma (današnjeg Cavtata) u toku slavensko-avarske provale u Dalmaciju. Nasuprot tom položaju, pod brdom Srđ, razvilo se hrvatsko naselje Dubrovnik, po kojem se tijekom vremena prozvao cijeli grad; prostorna odijeljenost nastaje nasipanjem današnje Place, gdje se razvija jezgra jedinstvenoga grada. Od svog je osnutka pod zaštitom Bizanta (neko vrijeme u njemu je rezidirao bizantski strateg); u vrijeme križarskih ratova dolazi pod suverenitet Venecije (1205.-1358.), a Zadarskim mirom 1358. u sklop ugarsko-hrvatskoga kraljevstva. Stekavši potpunu samoupravu (vezan samo plaćanjem danka kralju i pružanjem pomoći u brodovima), Dubrovnik od tog vremena započinje život slobodne države koja svoj najveći uspon dostiže u XV. i XVI. st. Kriza mediteranskog pomorstva te posebice katastrofalni potres 1667. dovode do teškoga gospodarskog stanja. U takvoj situaciji dočekuje Dubrovnik Napoleonove ratove. Francuzi ulaze u Dubrovnik 1806., maršal Marmont 1808. ukida Dubrovačku Republiku (naziv je u upotrebi od XV. st.). Odredbama Bečkoga kongresa 1815. Dubrovnik je pripao Austriji. U vrijeme samostalnosti Dubrovnika državna je uprava u rukama aristokracije; organi su uprave Veliko i Malo vijeće (od 1238.) i Senat (1253.). Na čelu je države knez koji se bira na mjesec dana. U XIII. st. Dubrovčani su stekli Lastovo, a u XIV. st. Ston, Pelješac i Mljet. U tijeku nekoliko stoljeća Dubrovnik se razvija u najjače gospodarsko središte na istočnoj obali Jadrana, trguje na Istoku i Zapadu, izgrađuje značajnu trgovačku i ratnu flotu (brodogradilišta u Gružu, Lopudu i u Suđurđu na Šipanu; ustanova za osiguranje brodova od druge polovice XIV. st.), održava diplomatske veze s nizom zemalja i gradova. Od 1272. ima Statut, u kojem su, među ostalim, kodificirani urbanistički i higijenski propisi (organiziranje karantene), 1301. uvedena je liječnička služba, 1317. uređena prva ljekarnica. Od 1347. postoji u gradu starački dom, 1377. organiziran je prvi lazaret, 1424. osnovano je Vrhovno zdravstveno vijeće, od 1432. sirotište, 1436. gradi se vodovod. Dubrovnik je istaknuto književno središte od doba renesanse (M. Držić, I. Gundulić); središte domaće slikarske škole XV.-XVI. st.; rodno mjesto učenjaka svjetskoga glasa, među kojima su fizičar Marin Getaldić (1568. -1626.) i Ruđer Bošković (1717.-1787.), ekonomski teoretik Benedikt Kotruljić (1400. -1468.), kompozitori Lukša Sorkočević (1734.-1789.) i Ivan Mane Jarnović (1740. ili 1745.-1804.) i dr. Dubrovnik je bio žarište humanizma i latiniteta na hrvatskoj obali Jadrana. Znanstvenu i kulturnu djelatnost propagirala su u gradu znanstveno-književna društva - akademije: Akademija složnih (druga polovica XVI. st.), Akademija ispraznih (osnovana oko 1690.) i dr. Važnu ulogu u hrvatskoj kulturi Dubrovnik je zadržao do danas.